Mogućnost upotrbe računara u rad

Škola : SSS – Rožaje

Nastavnik : Samet Murić

Nastavna jedinica: Mogućnost upotrbe računara u rad

Redni br. časa::95

Tip časa: Obrada

Rad računara može biti zasnovan na kretanju mehaničkih dijelova, elektrona, fotona, kvantnih čestica ili neke druge fizičke pojave. Iako se računari mogu izgraditi na mnogim postojećim tehnologijama, gotovo svi današnji modeli sadrže u sebi elektroničke komponente.Kod većine današnjih računara zadati problemi se u biti rešavaju pretvaranjem svih relevantnih informacija u matematičke relacije korištenjem binarnog sistema (nula i jedan). (Međutim, računari ne mogu rešiti sve matematičke probleme.)Nakon što računar izvrši izračunavanje zadatog problema, rezultat se prikazuje na korisniku (čoveku) pristupačan način; preko signalnih lampi, LED displeja, monitora, štampača i dr.Početnici u radu sa računarima, , često ne mogu shvatiti činjenicu da su računari samo uređaji i da ne mogu „misliti“ odnosno „razumeti“, čak ni ono što prikažu kao rezultat svog „rada“. Slike, boje, riječi i dr. koje vidimo na ekranu računarskog monitora su samo programirani prikazi koje lјudski mozak prepoznaje i daje im značenje i smisao. Računar prosto manipuliše tokovima elektrona kojima, na svojoj osnovnoj razini funkcionisanja – tranzistoru, dodelјuje logičke vrednosti nula ili jedan, odnosno, stanju „nema napona“ ili „ima napona“. Do sada nam nije poznat način kojim bi se uspješno imitiralo lјudsko razmišlјanje ili samosvjesnost.

Važan korak naprijed u razvoju digitalnog računarstva bilo je uvođenje binarnog sistema za unutrašnje numeričke procese. Ovim je prestala potreba za kompleksnim izvršnim mehanizmima koje su računari zasnovani na drugim numeričkim sistemima, npr. decimalnom ili heksadecimalnom, zahtijevali. Usvajanje binarnog sistema rezultiralo je pojednostavlјenjem konstruktivnih rješenja kod implementacije aritmetičkih funkcija i logičkih operacija, znači, i pojednostavlјenjem sklopova i komponenata samog računara Mogućnost da se računar programira, tj. opremi nizom izvršnih instrukcija bez potrebe za fizičko-konstruktivnim izmenama, osnovna je funkcionalna karakteristika većine računara. Ova osobina je značajno unapređena njihovim razvojem do stepena na kojem su bili sposobni kontrolisati redosled izvršavanja instrukcija na osnovu podataka dobijenih tokom samog vršenja određenog programa. Ovo konstruktivno unapređenje je još više pojednostavlјeno uvođenjem binarne aritmetike kojom se mogu predstaviti različite logičke operacije. Tokom računskih operacija često je potrebno pohraniti među-vrednosti koje će se upotrebiti u dalјem računanju. Performanse nekog računara su najčešće ograničene brzinom kojom se vrednosti čitaju/zapisuju iz/u memoriju i njenim kapacitetom. Prvobitno je zamišlјeno da se memorija koristi samo za pomenute među-vrednosti, međutim, ubrzo su se i sami programi počeli pohranjivati na ovaj način i to se uveliko primenjuje kod današnjih kompjutera.