Vrste održavanja

Nastavnik : Samet Murić

Red.br.časa : 59

Nastavna jedinica: Vrste održavanja

Tip časa: Obrada

Jedno od najvažnijih obiležja svake strategije održavanja, odnosno svakog sistema održavanja. Od koncepcijskih rješenja u velikoj mjeri zavisi i ukupni kvalitet održavanja. Koncepcija održavanja se zasniva na načelima na osnovu kojih se donose odluke o svim elementima bitnim za sprovođenje postupaka održavanja, posebno u odnosu na njihov sadržaj i vrijeme.

Postoje dijve osnovne koncepcije:

• ƒ Preventivno održavanje
• ƒ Korektivno održavanje.

 

Koncepcija preventivnog održavanja traži da se postupci održavanja sprovode prije nego što dođe do pojave otkaza, dok je sistem u stanju u radu. Postupci preventivnog održavanja imaju zadatak da spriječe ili odlože pojavu otkaza.

Koncepcija korektivnog održavanja traži da se postupci održavanja sprovode samo ako do otkaza dođe. Postupci korektivnog održavanja popravljaju sistem i obavljaju se isključivo samo ako se sistem nalazi u stanju u otkazu. Ove dijve koncepcije održavanja su u stvari različite varijante kombinovanog održavanja.

Najčešće se kombinovano održavanje sprovodi tako što se jedan dio tehničkog sistema održava preventivno, a drugi dio se održava korektivno. Postoje dijve vrste preventivnog održavanja:

ƒ Prva vrsta se zasniva na informacijama o pouzdanosti, na empirijski utvrđenim raspodjelama vjerovatnoća vremena do pojave otkaza za posmatrani sistem, njegove elemente i sklopove;

ƒ Drugu vrstu čini preventivno održavanje koje se pored informacija o pouzdanosti zasniva i na stalnom sistemskom praćenju rada posmatranog tehničkog sistema. ƒ

Osnovno održavanje – obuhvata sve one postupke koje obavlja sam rukovalac, na licu mjesta, bez nekih posebnih tehnoloških zahtjva, bez specijalnih alata ili drugih uređaja, kao i postupke opsluživanja (pranje i čišćenje, snabdjevanje gorivom i ostalim, elementarna podešavanja, pregled stanja sistema, provjera instrumenata …).

ƒ Preventivna zamena – obuhvata sve one postupke koji dovode do veće pouzdanosti, u slučajevima kada je posmatrani element u svom životnom vijeku već zašao u period poznih otkaza (zbog zamora, habanja, korozije,…). Ali treba voditi računa o tome, da je svaka izgradnja ili ugradnja novog il popravljenog elementa praćena sa dijve neizvesnosti: da li je element koji se ugrađuje dobar i da li je ugradnja izvršena dobro. Stoga preventivne zamjene treba vršiti samo onda kada su rizici od ovih neizvjesnosti manji od pozitivnih efekata koji se ostvaruju.