SSŠ Rožaje SREDNJA STRUČNA ŠKOLA – ROŽAJE
Govor šireg socijalnog kruga karakteriziran izrazima, značenjima i sintagmama koji ne pripadaju standardu i normi; podložan je pomodnosti, konkretizaciji i pojednostavljivanju (npr. vulgarizmi, barbarizmi, sociolekti, neprihvatljive tuđice i dr.; „cool“, „štrebati“, „zrakoletalo“) [~ ulice; učenički ~]; sleng, šatra, šatrovački govor, tajni govor, argo; 2. govor užeg profesionalnog kruga, uvriježeni jezik određene struke koji se spontano razvio neovisno o službenom nazivu, osobit po tome što je riječima preuzetim iz govornoga jezika pridodao nova značenja koja često nisu razumljiva onima izvan struke [internetski~; strukovni ~] 3. preneseno. bilo koji slabo razumljiv ili nepravilan govor“.
Gradski govori i žargoni Gradski govori (supstandardni idiomi) vezani su uz urbanu sredinu te obuhvataju dobne (naraštajne, uglavnom učeničke i studentske) žargone te stručne (profesionalne) žargone. Žargoni su govori pojedinih užih skupina kao što su dobne skupine, profesionalne skupine i sl. Elementima stranoga jezika (najviše elementima engleskoga jezika) i imaju mnogo novotvorenica. Riječi koje se pojavljuju u žargonu nazivaju se žargonizmi (npr. nos se u žargonu kaže i babura, flauta, kljuka, kvaka, kihara, grba itd).
Dok žargon služi za identifikaciju i komunikaciju u određenoj društvenoj skupini (koja može biti i prostorno omeđena) čije pripadnike povezuje zajednički interes ili način života, standardni je jezik namijenjen službenoj komunikaciji.
Žargon se može promatrati iz perspektive nekoliko različitih jezikoslovnih područja. Svako od tih područja opisuje i analizira na svoj način tu supstandardnu jezičnu kategoriju. Mnogi autori nisu usuglašeni oko naziva žargon, šatra, sleng i argo. Granice između njih nisu jasno određene. Dok jedni izjednačavaju te nazive, drugi im pripisuju različita značenja.
Žargon danas podrazumijeva supstandardni specijalni govor pojedine socijalne skupine ljudi koji su povezani statusno i strukovno, a koji se tim govorom razlikuju (hotimice ili nehotice) od ostatka društvene zajednice. U formiranju i opstanku žargona veliku ulogu imaju i sljedeći kriteriji: dob, spol,nivo obrazovanja, teritorijalna pripadnost (zato što su žargoni vezani uz urbane sredine koji se razlikuju svojim ver nakularima3 ). Tako postoje žargoni ne samo socijalnih zatvorenih skupina (zatvorenika, prostituki, lopova, narkomana, navijača na stadionima itd.) nego i otvorenih skupina (učenika, studenata i pojedinih profesija, npr. umjetnika, liječnika, profesora, mehaničara, kuhara, hakera itd.). Njegovo usmeno prenošenje nije bitan kriterij određivanja jer se može ostvariti i u privatnoj, neformalnoj prepisci (pisma, elektronička pošta, dnevnici, privatne bilješke itd.).
Žargon nije lako odrediva pojava.
To je tako prije svega zato što se tim pojmom obuhvaća društveno ili socijalno narječje u širokom rasponu:1. od slenga (slang) ili staleškog govora I 2. argoa (argot) ili umjetnoga jezika skupine koja ili ne želi da je razumiju druge skupine ili se želi odvojiti od ostalog društva, preko niza praktičkih žargona. Takvi žargoni odražavaju praktične potrebe raznih zanata, struka i zvanja (vojnički, mornarski, svećenički, prosjački, lopovski itd.), do opštega omladinskog žargona koji osvaja i odrasle, pa i do međunardnog žargona miješanog jezika
Naziv sleng, žargon i argo posuđenice su iz engleskoga i francuskoga jezika dok su nazivi šatra i šatrovački govor karakteristični za područje Hrvatske i Srbije i etimološki su povezane s riječju šator
Za žargon kaže da je to govor otvorenijih društvenih skupina koje reprezentiraju znanstvenici, obrtnici, umjetnici i sl.
Za sleng kaže da se njime služe zatvorenije skupine (npr. zatvorenici, kriminalci, hipiji)
(franc. argo– tajni). To je jezik deklasiranih društvenih elemenata, lupeža, provalnika, varalica, skitnica, džepara itd. koji se trude da njihov jezik bude nerazumljiv za okolinu.
Jezički purizam (lat. purus – čist), jezičko čistunstvo ili čistunstvo u jeziku je djelatnost u težnji da se književni jezik, osobito njegov rječnik, približi idealu čistoće tako da se odstranjuju usvojene internacionalne riječi ili riječi iz jezika prema kojima je purizam upravljen u nekom vremenu.
Zejnel Klimenta, prof.